Ko mora da ima akt o proceni rizika — sveobuhvatno i jasno

Ako ste poslodavac, preduzetnik ili odgovorno lice u preduzeću, dobro je znati da je izrada i posedovanje dokumenta pod nazivom Akt o proceni rizika (u oblasti bezbednosti i zdravlja na radu) ne samo dobra praksa, već zakonska obaveza. U ovom tekstu prilagođenom SEO-standardima, objasnićemo ko tačno mora da ima takav akt, zašto je to važno, koje su posledice nepoštovanja i šta mora da sadrži. Cilj je da dobijete kvalitetniji i opširniji tekst nego konkurencija, i da vaš sadržaj bude vredan za krajnje korisnike.

1. Šta je akt o proceni rizika?

Akt o proceni rizika je dokument u kojem poslodavac ili neko ovlašćeno lice definiše i analizira sve relevantne opasnosti i štetnosti koje mogu nastati na radnim mestima (ili u radnoj sredini) i utvrđuje mere za njihovo otklanjanje, smanjenje ili kontrolu.

U konkretnom zakonskom okviru Republike Srbije, postupak i sadržina ovog akta regulisani su putem Pravilnik o načinu i postupku procene rizika na radnom mestu i u radnoj sredini („Sl. glasnik RS“, br. 76/2024 i 38/2025) – on definiše do kojih elemenata mora da se dođe i kada dokument mora da se ažurira.

2. Ko mora da ima akt o proceni rizika?

Da odgovor bude jasan: svi poslodavci, odnosno poslodavci sa zaposlenima. Međutim, u praksi postoje određene razlikovne nijanse koje je važno razumeti:

  • Poslodavac koji ima zaposlenih lica je dužan da izradi akt.
  • Akt je obavezan za sve preduzetnike / privrednike „od 2005. godine“, bez obzira na to da li su u PDV-sistemu ili ne.
  • Prema agenciji „GDS“, u dokumentu se navodi da Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu („Sl. glasnik RS“, br. 35/2023) u članu 16 propisuje da svi poslodavci, bez obzira na broj zaposlenih, moraju da izrade akt za sva radna mesta u radnoj sredini.
  • Dakle: čak i poslodavci sa manjim brojem zaposlenih nemaju opštu izuzetak u smislu da nisu u obavezi. Preporuka je da proverite konkretan propis za vašu delatnost.

3. Zašto je to važno i koje su posledice?

Zašto je važno:

  • Akt omogućava identifikaciju i analizu rizika na radnom mestu (tehničkih, organizacionih, higijenskih) i time doprinosi boljoj zaštiti zdravlja i života zaposlenih.
  • Posedovanje i sprovođenje takvog akta predstavlja i formalnu potvrdu da poslodavac ispunjava zakonske obaveze u oblasti bezbednosti i zdravlja na radu.
  • Time se smanjuju mogućnosti za radne nezgode, bolesti u vezi sa radom, stresne situacije i posledično – troškovi firme (kako materijalni tako i reputacioni).

Posledice nepoštovanja:

  • Ako ne posedujete akt kada je zakonski obavezan ili ako nije pravilno izrađen i ažuriran – možete biti izloženi inspekciji i novčanim kaznama.
  • Ukoliko se dogodi povreda, oboljenje ili nesreća, odsustvo adekvatnog akta može otežati odbranu poslodavca pred nadležnim organima ili sudom.
  • Takođe – loš kvalitet dokumentacije može narušiti reputaciju firme i smanjiti poverenje zaposlenih i partnera.

4. Kada i kako ažurirati akt?

Bez obzira na to kada ste ga izradili — akt o proceni rizika nije statičan dokument. Propis predviđa da se mora ažurirati i dopunjavati u sledećim slučajevima:

  • Kada se promeni radna sredina ili prostor (npr. preseljenje firme);
  • Kada se doda ili promeni oprema za rad, tehnološki proces ili radni postupak;
  • Nakon povrede na radu ili profesionalnog oboljenja koja ukazuje da postoje izloženosti koje nisu do tada procenjene;
  • Kada propisi promene (npr. novi pravilnik kao što je onaj iz 2024/2025).
  • Minimalno – iako ne postoji striktno definisan rok trajanja akta, praksa je da se vrši redovna revizija barem jednom u tri godine ili prema internim planovima firme.

5. Šta mora da sadrži pravilno izrađen akt?

Da bi akt bio pravi i zakonski validan, mora da sadrži sledeće elemente (prema Pravilniku):

  • Opšti podaci o poslodavcu: poslovno ime, adresa sedišta, delatnost, lice koje vrši procenu rizika i licenca tog lica.
  • Opis tehnološkog i radnog procesa, uključujući sredstva za rad, sirovine, opremu, ličnu zaštitnu opremu.
  • Identifikacija opasnosti i štetnosti na radnim mestima – fizičke, hemijske, biološke štetnosti, organizacione i druge.
  • Procena rizika: verovatnoća nastanka, težina posledica, izloženost zaposlenih.
  • Utvrđivanje mera za otklanjanje, sprečavanje ili smanjenje rizika – tehničke, organizacione, zdravstvene, higijenske.
  • Zaključak koji navodi radna mesta sa povećanim rizikom, prioritete u merama, rokove i odgovorna lica za sprovođenje.
  • Datum izrade akta, potpis poslodavca ili odgovornog lica, eventualno licenca stručnjaka koji je izradio procenu.

6. Preporuke za poslodavce – kako da budete “proaktivni”?

  • Uključite zaposlene u proces izrade – oni su ti koji poznaju konkretne rizike na svom radnom mestu. Time dokument dobija veću kredibilnost i primenljivost.
  • Vodite evidenciju promena: kada promenite opremu, proces, organizaciju – odmah razmotrite potrebu za izmenom akta.
  • Ugovorite sa licenciranim stručnjakom ili firmom koja poseduje iskustvo u izradi akata – time smanjujete rizik da dokument bude ‘šablonski’ i neadekvatan.
  • Napravite plan revizije – interno ili eksterno – kako biste obezbedili da akt ostane ažuriran i relevantan.
  • Integrisati akt sa ostalim procedurama u kompaniji: obuka zaposlenih, pregledi opreme, izveštaji o povredama – sve to čini sistem bezbednosti robusnijim.

Zaključak

Ukratko: Ako ste poslodavac sa zaposlenima, bez izuzetka, morate imati akt o proceni rizika — i to ne kao formalitet, već kao dokument koji ima stvarnu ulogu u zaštiti ljudi i poslovanja. Ne posedovanje ili neažuriranost takvog akta predstavlja rizik za firmu — pravno, finansijski i u reputacionom smislu.